Hebrews 9

1Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku. 2Jer skinija bješe načinjena prva, u kojoj bijaše svijećnjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja.

3A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama, 4Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploče zavjeta. 5A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o čemu se ne može sad govoriti redom.

6A kad ovo bijaše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju. 7A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenički, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.

8Ovijem pokazivaše Duh sveti da se još nije otvorio put svetijeh, dokle prva skinija stoji; 9Koja ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da se svrše po savjesti onoga koji služi, 10Osim u jelima i pićima, i različnom umivanju i pravdanju tijela, koje je postavljeno do vremena popravljenja.

11Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom građena, to jest, nije ovoga stvorenja, 12Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe vječni otkup.

13Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na tjelesnu čistotu; 14Akamoli neće krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome? 15I zato je novome zavjetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, obećanje vječnoga našljedstva prime zvani.

16Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji čini zavjet. 17Jer je zavjet po smrti potvrđen: budući da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je načinio.

18Jer ni prvi nije utvrđen bez krvi. 19Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarčije i teleće, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod 20Govoreći: ovo je krv zavjeta koji Bog načini s vama.

21A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju. 22I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne biva oproštenje.

23Tako je trebalo da se obličja nebeskijeh ovima čiste, a sama nebeska boljijem žrtvama od ovijeh. 24Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas;

25Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenički ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuđom: 26Inače bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh.

27I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a potom sud: Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga čekaju.

28